Hutba povodom prvostepene presude ratnom zločincu Radovanu Karadžiću i poziv Bošnjacima da svojim vlastitim zalaganjem implementiraju presudu u svim segmentima koji vode očuvanju kolektivne svijesti o onome što smo preživjeli u protekloj agresiji.
Poštovana braćo,
Jučer je izrečena, kako neki kažu,
historijska presuda jednom od najvećih zlikovaca dvadesetog stoljeća i svjetske
historije uopšte, prvom predsjedniku genocidne tvorevine Republika Srpska
Radovanu Karadžiću. Ne bih da trošim ovo dragocjeno vrijeme na tu osobu, ali
povodom te sramne presude želim sa vama podijeliti nekoliko razmišljanja kao
vlastitu potrebu u cilju očuvanja kolektivnog pamćenja.
1.
Bošnjaci su bosanski muslimani koji su po svim
mogućim pravilima međunarodnog prava predložili i zajedno sa brojnim hrvatima i
nekim srbima izglasali održavanje referenduma 29. februara i 01. marta 1992. godine
za nezavisnost i suverenost države Bosne i Hercegovine. I tada, kao i danas,
vođe bosanskih Srba su se tome protivili, jer ih to odvaja od velike srpske
zemlje i cijepa njihovu zamisao o velikoj Srbiji. Tada je to Karadžić govorio u
javnim nastupima i danas to govore srpski predstavnici. S obzirom na iskustva
Slovenije i Hrvatske, Međunarodna zajednica je mogla pretpostaviti da će se
desiti krvoproliće daleko gore i stravičnije nego li je slučaj sa Slovenijom i
Hrvatskom. Pristala je na to da će Bošnjaci, kao autohtoni evropski muslimani,
nestati sa lica zemlje i biti istrijebljeni iz njihove domovine.
2.
Kada je agresija na R BiH počela, na goloruki narod
je udarila 4 vojna sila u Evropi i po brojnim procjenama nekoliko mjeseci je
bilo dovoljno da se bosanski muslimani istrijebe. Pogotovo nakon što im je bilo
uveden embargo na oružje i što su njihove teritorije bile enklave i potpuno
opkoljene sredine. I tada je Međunarodna zajednica stala na stranu dželata i
čekala da oni završe svoj posao.
3.
Kada se čudo desilo i kada je Mudri Gospodar
ujedinio taj mali bošnjački narod kome ni unutrašnje izdaje i nemiri nisu
uspjeli pokolebati nadu i želju da opstane, onda je uslijedila izdaja HVO-a i
zabadanje noža u leđa od dojučerašnjih saveznika. Živi govore da su to radili i
oni koji su rame uz rame kao i Bihać branili pa malo-malo su pucale linije na
dijelu fronta pod komandom HVO-a.
4.
Kada su neprijatelji vidjeli da taj mali prkosni
narod ne mogu poraziti vojno, zaustavili su napredovanje Armije R BiH i krenula
je politička ofanziva slamanja političkog vodstva i nuđenje do kraja
bezobraznih i neprincipjelnih prijedloga mirovnih rješenja. Formiranje Republike Srpske kao entiteta u
sastavu R BiH je bio jedan od najnemoralnijih prijedloga Međunarodne zajednice
nakon 11. jula 1995. i svih silnih primjera genocida, teškog ratnog zločina,
progona, silovanja... I kroz taj projekat Međunarodna zajednica je pokazala
svoje pravo lice.
5.
Potom je formiran Međunarodni sud za ratne zločine
počinjenje na tlu bivše Jugoslavije u Hagu. Prvo je odbijena tužba za presudnu
ulogu Srbije u agresiji, jer su joj uzeli Kosovo, pa da je bilo čime zadovolje,
nisu joj presudili za umješanost u genocidu. Potom su dozvoljavali da se
najodgovorniji za zločine nesmetano šetaju Srbijom, prelaze granice... a potom
su ih osuđivali na mizerne kazne, a nedaleko zatim i puštali iz zatvora.
Sve su ovo, braćo draga, nepravde sa kojim su u proteklom periodu bile
suočene žrtve genocida. Posljednja u nizu je prvenstveno politička presuda
Radovanu Karadžiću jučer. Iako bi sud trebao biti nezavisan, on je podlegao
političkim pritiscima i donio političku presudu. U čitanju presude u kojoj je
tužilaštvo nedvojbeno dokazalo da je postojala namjera trajno ukloniti bosanske muslimane i
bosanske hrvate, što
je bukvalno definicija genocida, ipak su sudije drugačije presudili.
Da, to je još jedna u nizu nepravdi koje smo sa velikim ogorčenjem
dočekali.
Muhammed, a.s., u jednom hadis-i-kudsiju prenosi da je Allah, d.š., rekao:
يا عبادي إني حرمت الظلم على نفسي
و جعلته بينكم محرما فلا تظالموا
„O robovi moji, ja sam sebi zabranio da činim nepravdu i vama
sam je zabranio, pa nemojte ni vi jedni drugima nepravdu činiti.“
Allah, dž.š. kaže:
فَأَرْسَلْنَا عَلَيْهِمْ رِجْزًا مِّنَ السَّمَاءِ بِمَا
كَانُوا يَظْلِمُونَ
i Mi smo na njih s neba
kaznu spustili zato što su stalno nepravedni bili.
Allah, dš.š., upozorava da je nepravda, bez obzira od koga dolazila i kome
se činila neprihvatljiva i da će on strogo i žestoko kazniti nepravdu na ovom,
a posebno na onom svijetu. Nepravda ili zulum u arapskom jeziku potiču iz istog
korijena. Zulum i zalam, nepravda i mrak su iz istog korjena. Nepravda je mrak
koji će sustići svakog nepravednog pojedinca, zajednicu, državu itd.
Muhammed, a.s., kaže:
الظلم ظلمات يوم القيامة
„Jedan
zulum/nepravda će proizvoditi tamu na
Sudnjem danu.“
Te iste
velike sile danas žele da urede svoje zemlje po principu pravde i pravičnosti,
ali kada je u pitanju pravda i pravičnost u drugim zemljama o kojima odlučuju,
onda su to dvostruki aršini, potpuno dupli standardi i politikanstvo. To im
neće na dobro izaći.
Presuditi
zločincu za svaku ubijenu žrtvu trajanje zatvora od jedan sat i 45 minuta je nepravda.
Mi muslimani nismo zlopamtila niti drugima želimo zlo, ali je priroda funkcionisanja
ovog svijeta da se nepravda vraća i to na najmilije.
Islam
osuđuje ubistvo jedne nevine osobe, a mi kao muslimani se pokoravamo riječima
našeg Stvoritelja koji kaže:
مِنْ أَجْلِ ذَٰلِكَ كَتَبْنَا عَلَىٰ بَنِي إِسْرَائِيلَ
أَنَّهُ مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِي الْأَرْضِ
فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا
النَّاسَ جَمِيعًا
Zbog
toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio
nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao.
Mi muslimani osuđujemo i zgražamo se
na čin terorizma koji se desio u Briselu i suosjećamo se sa žrtvama tog gnusnog
čina, ali kao što reče jedan analitičar: Ako budu sudili tim teroristima onako
kao što su sudili Karadžiću, po istim aršinima, to će značiti da teroriste koji
su ubili 35 ljudi trebaju kazniti prekršajnom kaznom od 10 eura i pustiti kući.
Na nepravdu se ne odgovora nepravdom,
a na nasilje se ne odgovara nasiljem. Pravdom i pametnim djelovanjem ćemo
poraziti i mnogo moćnije neprijatelje i svu tu nepravdu koja nam se u
kontinuitetu čini.
1.
Natjerati
naše političke predstavnike da u nastavne planove i programe srednjih škola i
univerziteta uvedu predmet ili cjelinu o genocidu u BiH. Da svaki učenik zna ko
je bio zločinac, a ko žrtva i to bez uvijanja. Ako to oni neće, onda ćemo
raditi to mi imami kroz mekteb i na razne druge načine. Ako to i imami iz nekih
razloga ne budu radili, onda vi u vašim kućama učite vašu djecu pravoj istini.
Posadite svoje dijete i ispričajte mu šta ste prošli u ratu, ko vas je napadao
i šta ste branili i zbog čega. Uzmite fotografije tih zločinaca i recite im ko
su oni bili, presudite im pravedno pred vašom djecom. Odite sa vašom djecom na
šehidsko mezarje i ispričajte im pravu i istinsku priču.
2.
Obilježavajmo
datume iz naše novije prošlosti. Porazno je da na Dan šehida koji se obilježava
drugi dan bajrama na mezarju Humci u Bihaću bude pedesetak ljudi, da se
obilježava Dan armije a 90% ljudi ne zna kada je Dan armije, kada je Dan 5.
Korpusa, kada se obilježavaju važni datumia formiranja i djelovanja raznih
brigada i četa... sve to treba obilježiti i omasoviti i u amanet novim
generacijama ostaviti da to i dalje njeguju i obilježavaju.
3.
Posjetiti
Potočare, šehidsko mezarje u Kozarcu i šehidska mezarja u Prijedoru što je više
puta moguće. Neprihvatljivo je da na dženazu u Potočare dođe 30.000 ljudi, a
nakon toga za svega sedam dana 100-njak km od Srebrenice u Čevljanovićima imamo
100.000 ljudi na koridi i borbi bikova. Ako su Bošnjacima bitniji bikovi od
šehida onda ove presude i nisu nepravedne.
4.
Boriti
se za pravdu na sve načine. Zalagati se za pravdu pa makar i protiv samog tebe
to bilo.
وَإِذَا قُلْتُمْ فَاعْدِلُوا وَلَوْ كَانَ ذَا قُرْبَىٰ
i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo
i srodnika,
5. Znajte da
je veliki onaj ko je velik u Allahovim očima, makar ga cijeli svijet vidio
malim. I da je mali ko je mali u Allahovim očima makar ga cijeli svijet vidio
velikim. Vratimo se izvorima naše vjere, vratimo se namazu, postu, dobrim
djelima. Tu je naš spas, utjeha od svake boli i nada u svako dobro.
قَالُوا سَمِعْنَا فَتًى يَذْكُرُهُمْ يُقَالُ لَهُ
إِبْرَاهِيمُ
"Čuli smo jednog momka
kako ih spominje" – rekoše – "ime mu je Ibrahim."
U njihovim očima on je bio dječak, a u
Allahovim očima je vrijedio koliko i ostatat svijeta:
إِنَّ إِبْرَاهِيمَ كَانَ أُمَّةً قَانِتًا لِّلَّهِ
حَنِيفًا وَلَمْ يَكُ مِنَ الْمُشْرِكِينَ
Ibrahim vrijedi koliko i cijeli ummet (svijet), čestiti koji pravu vjeru
slijedi i ne pripada mnogobošcima
6. Graditi i unapređivati rad naših institucija; vjerskih, nacionalnih i
državnih. Neophodno je da budemo poput mrava u kazivanju koje nam Kur'an
prenosi u vrijeme Allahovog poslanika Sulejmana, a.s.
حَتَّىٰ
إِذَا أَتَوْا عَلَىٰ وَادِ النَّمْلِ قَالَتْ نَمْلَةٌ يَا أَيُّهَا النَّمْلُ
ادْخُلُوا مَسَاكِنَكُمْ لَا يَحْطِمَنَّكُمْ
سُلَيْمَانُ وَجُنُودُهُ وَهُمْ لَا يَشْعُرُونَ
kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u
stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne
primijete!"
Naš
intelektualac Edin Tule u kontekstu ovih ajeta kaže: O Bošnjaci uđite u
institucije svoje da vas ne zgaze velike
sile jer ste mali, to jest sklonite se pod vlastiti sistem, kako što su se
mravi sklonuli pod zemlju pred Sulejmanom, a.s., jer su mali i kako ne bi
postali kolateralna šteta. Opstanak nam je u vlastitim institucijama, a ne u
razbijanju
Molim Allaha, dž.š., da nam bude na pomoći i da
pravda bude naš ideal, pravičnost naša praksa i djelo i da Allah bude
zadovoljan s nama.
Napomena: Hutba je održana u džematu Brekovica,
25.03.2016.
Primjedbe
Objavi komentar