Vozači svojih života

„Mudrost je izgubljena stvar vjernika. Kada god se s njom susretne, najpreči je da je pokupi.“ Vjernik treba da traži smisao i da o tome razmišlja u većini stvari koje svakodnevno prolaze pored njega i sa kojima se suočava.

Jedna od tih stvari je, vjerovali ili ne, način na koji čovjek vozi auto. Prilikom vožnje, vozač gleda pred sebe, ali nekada i baci pogled, doduše veoma kratko, na retrovizor kako bi vidio šta se iza njega dešava, da li je siguran od vozila koja ga sustižu, treba li se skloniti da prođu oni koji žure itd. Pitanje se postavlja: Šta bi bilo s vozačem i njegovim autom kada bi stalno gledao u retrovizor? Naravno, sudar, slijetanje s puta i dr.

Svi smo mi vozači svojih života koji trebamo gledati ispred sebe u budućnost, u bolje sutra, u nadu, u Božije zadovoljstvo. A nije loše nekada pogledati unazad da vidimo da naučimo iz prošlosti, da budemo svjesni onoga što smo prošli i da ne dozvolimo da nam se iste greške koje smo počinili ponavljaju. Bez kvalitetnog čitanja prošlosti smo nesigurni, a bez kvalitetnog gledanja u budućnost ćemo na putu ostati bez da stignemo do cilja.

Svako onaj ko bude gledao ispred sebe stići će do cilja, a ko bude gledao iza sebe napravit će udes. Stignimo zajedno do cilja gledajući naprijed i gazeći sve one puteve koji nas očekuju, sve one krivine koje trebamo preći...

Molim vas budite pravi vozači!

p.s. Inspiracija za ovu priču od dr. Amra Halida