Jedna od najvećih sirijskih
književnica današnjice Neval es-Siba'i prije neki dan je napisala na svom Facebook
profilu jednu prekrasnu misao poredeći stanje svoga naroda sa onim što se
dogodilo u Bosni i Hercegovini.
Možda će mnogi kada pročitaju izraziti svoje
neslaganje da je BiH danas država onakva zbog kakve su se borili njeni najbolji
sinovi, ali sam siguran da ćemo svi mi koji ovo čitamo složiti da državu koju
imamo, kakvu takvu, moramo biti Bogu zahvalni što je uopšte imamo. Nismo zadovoljni
kako ona funkcioniše, ali moramo biti zadovoljni što je imamo.
Neval es-Siba'i kaže:
Kada se danas prisjećamo
strašnih zločina u Bosni i Hercegovini, to ne činimo da se naša bol produbi, niti
da se rane koje osjećamo prošire u našim mislima i povežu sa našim sadašnjim
stanjem u Siriji.
To je zbog toga da znamo da mi
(Sirijci) nismo prvi u onome što životna pravila donose.
Genocid u Bosni i Hercegovini
je trajao četiri godine. U toku agresije Bosna je potpuno porušena, ubijeno
skoro 200.000 ljudi, silovano 86.000 žena... nespominjući stotine hiljada
ranjenih, invalida i protjeranih.
Ti zločini su iza nas. Zmijske
glave velikih zločinaca ili su potučene ili još žive iščekivajući konačnu
ovosvjetsku kaznu... ALI NISU PORAŽENI. Bosna je ostala ranjena, ALI JE OSTALA!
Narodi ne nestaju zbog jednog
ili ti stotine zločina nad njima. Zločinci jedu sebe nakon što ugase žeđ krvlju svojih
žrtava. Zlo nestaje i ne ostaje, bez obzira koliko se činilo da je ono moćno,
veliko i nasilno!
Svakim danom pratim sa kolikom
predanošću i strpljenjem sirijski narod preživljava svoju „tragediju“. Oni ne
daju kazati da je to tradegija, već kažu „put“ kojim se mora proći do slobode. Svakim
danom se njihovi neprijatelji čudom ne mogu načuditi šta sve ti ljudi mogu
izdržati.
Ali, sloboda je skupa...
Prisjetih se izreke čuvenog Gazalije, r.a., koji je jedne prilike rekao: „Prisiljavanje
ljudi da čine dobro ne čini iste dobrotvorima, kao što prisiljavanje ljudi u
vjeru ne čini ih vjernicima.“ I s toga je sloboda
osnova svakog dobra.
Bosna
i Hercegovina 1992 – 1995 je potpuno jednako Sirija 2011 - .... u svakom
smislu. Biti na strani naroda koji se bori za svoju slobodu je oduvijek bilo
dobročinstvo, a stati protiv nasilnika i onih koji ga pomažu je uvijek bio
ispravan stav. Mi smo uz sirijski narod koji želi slobodu i protiv smo
sirijskog režima i svakoga ko ga podržava!

Primjedbe
Objavi komentar