„Vjerujem, cijenjeni sude, da dobro poznaješ ljude“

Čitao sam o montiranim procesima i susretao ljude kojima su bile namještene presude. Međutim, dok se sam nisam uvjerio šta znači montirani proces, nisam mogao da vjerujem da se to na tako morbidan način radi.

Tog ponedjeljka sam se našao u sudnici općinskog suda u Bihaću, gdje sam želio prisustvovati (oslobađajućoj) presudi jednog od simbola imamskog poziva Krajine, Nihadu ef. Imširoviću, koji je na pravdi Boga optužen da je nenamjenski trošio novac dok je obnašao funkciju predsjednika Medžlisa IZ-e Bihać. Ali, zajedno s nekolicinom prijatelja sam bio šokiran kada je sutkinja izrekla jednu veliku neistinu „kriv je...“. Slušao sam pomno obrazloženje presude i pokušao isključiti emocije i bio na kraju šokiran. Osjećao sam se kao oni iz 1984. koji su došli podržati rahmetli Aliju Izetbegovića i njegove prijatelje kada im se je sudilo u poznatom montiranom procesu.

Piše: Nazif Horozović

Zašto je simbol?

Nihad ef. Imširović je u trenutku početka agresije na Bosnu i Hercegovinu bio u Mostaru, na Ramazanskoj praksi, pa je došao do Karlovca odakle je sa 620 ljudi, najboljim sinovima ove zemlje, prešao preko okupirane teritorije, noseći „glavu u torbi“ želeći da da svoj doprinos u odbrani jedine domovine. Više od 40 njegovih prijatelja su na tom putu postali šehidi.  Mnogi su Boga molili da izađu i da se skrase tamo odakle je Nihad ef. i došao, ali je on osjećao potrebu i obavezu da brani svoj narod i da bude na čelu sa ahmedijom kao najboljim orjentirom Bošnjačkog naroda.

On je najbolji muallim po postignutim rezultatima u vjerskoj pouci za djecu i odrasle u 1430. hidžretskoj godini.

On je među prvim imamima koji su završili Islamsku pedagošku akademiju, a kasnije i Islamski pedagoški fakultet, osjećajući potrebu da i na takav način bude primjer ostalima koliko je značajno biti obrazovan i školovan imam.

Kao predsjednik Medžlisa IZ-e u mandatnom periodu 2002 – 2006. potpisao je odluku o kupovini zemljišta za glavnu gradsku džamiju u centru grada Bihaća.

On je porodičan čovjek, oženjen čestitom hanumom i otac troje djece od kojih je nastarija Amina drugi razred medrese Džemaluddin ef. Čaušević.

Zbog svih ovih stvari može s pravom ponijeti epitet „simbol“ imamskog rada i zalaganja.

Šta je „zgriješio“?

U prethodnom podnaslovu sam spomenuo njegove zasluge koje su ga najviše „koštale“ da se protiv njega pokrene sudski proces. Optužen je da je pronevjerio sredstva gradske džamije u Bihaću i za taj novac kupio Passata za potrebe medžlisa IZ-e Bihać i uplatio imamima penzijsko i zdravstveno osiguranje.

Za ovo je optužen i osuđen, a on je jedan od prvih predsjednika medžlisa Islamske zajednice u BiH koji je politici rekao „NE“, koji nije dozvolio da mu se miješaju u posao upravo oni koji su od gradske džamije naknadno napravili ruglo i sramotu, a ona će, ako Bog da, ponovo biti ponos svih muslimana ovog podneblja.

Početak gradnje gradske džamije je bio otežan zbog imovinsko-pravnih odnosa, nije se nazirao skori početak, a prilozi za gradsku džamiju su pristizali. Izvršni odbor Medžlisa IZ-e je naložio Nihad ef. da „podigne kredit i kupi auto za potrebe Medžlisa IZ-e“. S obzirom da je digao novac sa transakcijskog, a ne namjenskog računa (kako je utvrdila Finansijska policija), nikakav prekršaj prema zakonu nije napravljen. Istu ideju u vidu prijedloga je nedavno iznio zamjenik predsjedavajućeg Skupštine USK-a Ivan Prša, koji je predložio da, neke kantonalne institucije koje su u suficitu, posude novac Kantonalnoj bolnici da bi se izbjegle kamate i niko takav prijedlog nije osudio, iako nije ni podržan jer ni jedna institucija ne da svoje pare.

Velika finansijska kriza koja je pogodila Medžlis nakon brojnih izdataka je znatno uticala i na imamske plate, pa su njegove kolege redovno bile bez plata i uplata za penzijsko i zdravstveno osiguranje. Također, digao je novac sa transakcijskog računa i uplatio penzionoso i zdravstveno osiguranje, što je apsolutno u skladu sa zakonom.

Ono što je još skandaloznije da je Nihad ef. osuđen na osnovu krivičnog zakona F BiH, član 242. u kojem se kaže sljedeće: „Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja kršenjem zakona ili drugog propisa u Federaciji očito nesavjesno posluje pa time prouzrokuje znatnu imovinsku štetu toj pravnoj osobi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.“

Revizijski izvještaj, predsjednik Medžlisa, Muftija, predsjednik Inicijativnog odbora za gradnju džamije su posvjedočili na tom istom Sudu da ni sa jednom konvertibilnom makrom nije oštećen Medžlis IZ-e Bihać, gradska džamija niti bilo koje drugo pravno ili fizičko lice.

Prema tome, prema članu krivičnog zakona na osnovu kojeg je osuđen Nihad ef. nije ga bilo moguće osuditi, jer on nije ništa otuđio, niti napravio bilo kakvu štetu, niti je prekršio zakon!

Ovo su našli za zlo i to, bez imalo stida i srama, prezentirali javnosti. Međutim, očito je bilo da se mora kazniti onaj ko je došao da brani ovu zemlju iako je bio van nje na samom početku agresije. On je „kriv“ zato što će u samom centru Avnojevskog grada, pored zgrada gdje su obitavali ličnosti sa najvećim vojnim ordenima JNA, sada stajati jedna grandiozna građevina sa dvije munare, buduća Gradska džamija u Bihaću. Vjerovatno je Nihad ef. „kriv“ i zbog toga što nije '92. otišao za Njemačku i što se vratio u svoju zemlju i svoj rodni Bihać da ga brani. Vjerovatno je „kriv“ što ima uzornu porodicu, adekvatno obrazovanje i što se nesebično zalaže da svojoj profesiji postavlja visoke standarde. A ponajviše je „kriv“ zbog toga što određeni moćnici nisu mogli preko njegovih leđa pokazati i što nisu mogli manipulisati Islamskom zajednicom.

(Ne)časna uloga medija

Veoma nečasnu ulogu u ovom procesu su odigrali mediji na čelu sa Federalnom TV, Dnevnim Avazom, Oslobođenjem, US novinama „Krajina“ i drugima.

Pisali su da je Nihad ef. osuđen na dvije godine, a u presudi stoji osam mjeseci. Nisu objavili službeni demant Medžlisa IZ-e Bihać u kojem se, između ostalog, kaže: Revizorskim izvještajem kojeg je ustanovila revizorska kuća utvrđeno je da nijedna marka koja je uplaćena u korist gradske džamije nije potrošena u bilo koje druge svrhe osim za izgradnju gradske džamije.

Imali smo priliku čitati razne intervjue koji govore o malverzacijama i navodnoj ugroženosti nekih imama, koji optužuju sve samo sebe ne i koji se javnosti u BiH predstavljaju kao istaknuti imami, a u svome narodu su prezreni i odbačeni, pa onda i u matičnoj instituciji – Islamskoj zajednici. Njihov nerad najbolje govori o njima samima!

Sramna je manipulacija informacijama da je džamija oštećena sa šezdeset hiljada KM, što apsolutno nije tačno. Interesantno je bilo da su svi prenosili njegovu sliku s ahmedijom, jer je ona ta na koju se u stvari udara i na koju se želi ljaga baciti, a lice imama je bilo u drugom planu.

Da Nihad ef. i njegova porodica ni jedno iskušenje nisu doživjeli dovoljno bi im bilo da su preživjeli i podnijeli neutemeljeno i lažno pisanje i govor pomenutih medija.

Sud je uvijek u pravu?!

Momčilo Perišić je oslobođen. Ima li ijedan Bošnjak i Hrvat koji smatraju da je to PRAVDA? Naprotiv, svakome je jasno i o tome svi govore da je to učinjeno kao protuvrijednost oslobađanja generala Gotovine. Oslobođen je da se ne bi stavljalo na teret Srbiji da je bila agresor u BiH, a bila je. Međutim, ako slijepo vjerujemo sudu trebamo znati da Srbija nije bila agresor na BiH. Predlažem onim medijima koji kažu: „Sud je rekao svoje!“ da u idućem broju „Krajine“ napišu: Niko neka ne priča ništa ptoriv Srbije, jer Sud i to Haški je utvrdio da Perišićeva vojska nije izvršila agresiju na BiH.

Ako Sud u Tuzli osudi silovatelja maloljetne retardirane djevojčice na minimalnu kaznu, zar ja kao građanin nemam obavezu da dignem svoj glas protiv nepravednog suđenja.

Desilo se da je Sud u Bihaću napravio presedan u sudskoj praksi, da se kazni onaj koji nije kriv ni za kakve malverzacije, niti je bilo čime oštetio bilo šta. Naša moralna i ljudska obaveza je da se suprotstavimo i na legalan način prozovemo odgovorne institucije, ako ne rade svoj posao.

Riječ dajemo sudskoj vlasti i Islamskoj zajednici

Ako Sudska vlast u USK-u želi biti profesionalna kao što nam je dokazala bezbroj puta, neka bude i u ovom slučaju i neka javnosti bez imalo pritiska obrazloži u drugostepenom postupku zašto je to „kriv“ Nihad ef. Imširović kada je u pitanju ovaj slučaj o kojem pišem?

Pravnom fakultetu u Bihaću i drugim institucijama koje se bave istraživanjem montiranih procesa predlažem da ovaj slučaj uzmu kao urnek za tu oblast. Dobio sam informaciju da će jedan Bišćanin pisati magistarski rad na temu „montirani procesi“ i da je glavna građa njegovog rada presuda Nihadu ef. Imširoviću.

Islamskoj zajednici upućujem apel da ne ostavlja na cjedilu svoje službenike i da svoju čast i ugled brani na sve moguće načine. Svi imami sa prostora Medžlisa IZ-e Bihać, osim jednog, su svojim potpisom dali bezrezervnu podršku svom kolegi. Bihaćki muftija, Hasan ef. Makić, je lično posjetio Nihad ef. nakon presude dajući mu podršku s punim znanjem o kakvom sudskom procesu je riječ. Njegove džematlije na čelu sa džematskim odborom su mu dali bezrezervnu podršku. Aktiv vjeroučitelja, profesori Bihaćkog univerziteta i velika većina Krajiške javnosti je svjesna o čemu se radi. S toga, nadam se da je ovo dovoljan svjedok Islamskoj zajednici da se angažira i ponudi punu pravnu i svaku drugu pomoć svom odanom službeniku u svrhu zaštite digniteta Islamske zajednice. I sam reisu-l-ulema, mr. Husein ef. Kavazović, koji je u potpunosti involviran u ovaj slučaj kao član disciplinske komisije Rijaseta, u prethodnom periodu je mogao vidjeti s kakvim je (ne)ljudima Nihad ef. imao posla.

Nekome je samo nebo granica, a u tjeranju pravde Nihad ef. neće stati dok god postoji viša instanca ovozemaljskih sudova. A na Sudnjem danu se teško onima koji su ganjali svoje ovosvjetske interese na račun ponosa i časti drugih ljudi.

„I sve po zakonu, tu su paragrafi pa zagrabi pošteno i za v(j)eru i za nev(j)eru.“

Tekst je objavljen u Preporodu od 15.03.2013.