Bošnjački narod kao nikad do sada suočen je s najezdom dušebrižnika
za njegovo duševno i nacionalno stanje. Adis Arapović iz CCI je prije
predizborne kampanje u BiH rekao: “U BiH, izbori su se dobijali po
principu otcjepljenja (RS-a), ukidanja (RS-a) i formiranja (trećeg
entiteta).” Iako se apsolutno slažem s ovom konstatacijom, ipak, ovi
izbori su pokazali nešto sasvim drugo. Kao nikada do sada, birači u
Bosni i Hercegovini nisu pali na ovu priču koju su plasirale političke
partije, kako desnice tako i ljevice. Ovaj put birači su rekli “ne”
priči o nacionalizmu i antinacionalizmu, o ljevici i desnici, o
ekstremima i liberalima. Koliko god nije fer da se potcjenjuje pobjeda
SDA na ovim izborima, toliko od SDA nije fer da ovu pobjedu pripisuje
samo svojim zaslugama.
Najveća zasluga pobjednicima izbora jeste što je vodeća
“multinacionalna, liberalna” SDP napravila toliki haos u državi da će
biti vrlo teško doći do vremena iz 2010. godine. Prethodne izbore SDP je
dobio na osnovu priče o “vraćanju opljačkane državne imovine”, o
lopovima iz nacionalnih tabora, o tome kako su oni miljenici Zapada i
Istoka i da će njihovim dolaskom na vlast prestati lopovluk, kriminal,
nepotizam, da će zaživjeti pravna država u pravom smislu te riječi. Svi
analitičari se slažu da je bilo svega osim onoga zbog čega je SDP dobio
vlast. I takav postupak ljudi su kaznili.
“Pobijedili su nacionalisti”
U javnom diskursu Bosne i Hercegovine u postizbornom periodu pojavila
se veoma ozbiljna i opasna teza: “Pobijedili su nacionalisti”.
Protagonisti ove teze su članovi SDP-a koji su u proteklih 10-15 godina
imali zagarantiran prostor na javnim servisima u BiH i u sarajevskim
naučnim krugovima, a posljednje četiri godine su obnašali i značajne
pozicije u upravnim odborima i drugim važnim državnim tijelima. Jedan od
njih je i kratkotrajni ministar u vladi Kantona Sarajevo Dubravko
Lovrenović koji se boji najezde nacionalizma u BiH, kao i njegov kolega
Gojko Berić, kolumnist “Oslobođenja”. To su vrlo brzo uradili i strani
mediji koji su izvještavali o izborima u BiH.
Međutim, ovu su tezu najviše provlačili gubitnici izbora koji
prijateljima i porodici drukčije ne mogu opravdati izborni krah koji su
doživjeli. Vođe februarskih protesta su brzo nakon smirivanja situacije
krenule u političku ofanzivu smatrajući da će ih narod zaokružiti samo
zbog toga što su oni “predstavljali narod” u tim neredima.
Najveće zlo koje je napravljeno u proteklom periodu jeste da su
zakoni ove države podređeni moćnicima koji su obnašali vlast i koji su
te zakone poštivali u mjeri u kojoj je to njima odgovaralo. To su
uradili ti “antinacionalisti”. Narod je glasao protiv lopovluka,
bahatosti i pravne nesigurnosti. A je li dobro izabrao, vrijeme će
pokazati.
Nacionalisti i a(nti)nacionalisti
Razliku između nacionalnih i anacionalnih stranaka u BiH i najveći
umovi svijeta ne bi mogli razgraničiti. U predizbornoj kampanji svi oni
se javno sjećaju šehida, vrlo su oprezni prema vjerskim i nacionalnim
idealima običnog svijeta, paradiraju u vjerskim objektima,
grobljima/mezarjima, te na različitim svečanostima i kulturnim
događajima. Svi se bore za glas, a koncept i ideološka podloga je
potpuno zanemarena i marginalizirana.
Takva podjela u svijetu je također potpuno minimizirana i potisnuta.
Je li vrijeme prosperiteta i napretka u Turskoj bilo tokom osamdesetih i
devedesetih godina kad su vladali “liberali”, “socijalisti”
“komunisti”, “antiislamisti” i slični? Napredak se desio u vrijeme kad
su na vlast došli “nacionalisti” i “konzervativci” iz Stranke pravde i
razvoja. Angela Merkel, po ovoj istoj logici, “nacionalist” je jer
dolazi iz CDU (Kršćanska demokratska unija), ali je svojim dolaskom
vratila Njemačku u sami vrh svjetske ekonomske i političke moći nakon
“liberalnog” i “anacionalnog” SPD-a.
Ono što je vrlo važno a što je u ovom postizbornom periodu došlo do
izražaja jeste kvaziideja da je Zlatko Lagumdžija jedini problem u SDP-u
i da kad on ode sa čelne pozicije, med i mlijeko će teći ulicama BiH,
jer će tad Nikšić, Hadžić, Lipovača, Imamović, Kurteš, Lovrenović i
drugi postati pošteni, odgovorni, radini i povjerljivi. Jedina osoba
koja može govoriti o Lagumdžiji je Željko Komšić, koji je nekoliko puta
upozoravao i na razne načine poručivao da neće trpjeti ono što
Lagumdžija radi, a svi ostali ga tapšali i šutjeli i bili dio nereda koji se odvijao u BiH pod njihovom palicom. Lagumdžija je vrh
ledenog brijega, a njega su upropastili njegovi podli i niski udarci,
naivni postupci i loši saradnici. Ako će ti isti ljudi koji su od
Lagumdžije napravili “Lagumdžiju” biti nosioci socijaldemokratije,
konstatirat ćemo smrt takvoj ideji na našim prostorima.
Vlast i opozicija moraju biti odgovorni
Ne znam jesu li pobjednici izbora svjesni u kakvom sudbonosnom
periodu se nalaze. Ako bi djelimično opravdali očekivanja svojih birača i
proveli neke reforme, naredni izbori bi im donijeli, siguran sam,
mnogostruko više povjerenja. Međutim, ako buduća vlast ne nauči od
Lagumdžije i SDP-a ništa, “esdepeovski” scenarij čeka sadašnje
pobjednike na narednim izborima.
Nikakva nacionalistička retorika onih koji preuzimaju vlast ne može
biti prihvatljiva, jer je najveći Bošnjački nacionalni interes u
narednom periodu nahraniti gladnog na način da mu se osigura radno
mjesto. Bez ovog jedinog uvjeta za buduće bh. vlasti nema napretka ni
Bosni i Hercegovini, ni njima kao političkim subjektima i liderima.
Naredna vlast mora donositi zakone da ojača sistem, da proizvede
standarde i da borba za investitore i nova radna mjesta bude najvažnija
borba kako pozicije tako i opozicije. Vrijeme jalovog nacionalizma je
prošlo, a da je naš narod to prepoznao dokaz su i posljednji izbori.
Međutim, što se tiče opozicije, pogotovo one bošnjačke, smatram da
ona mora biti konstruktivna. Ne smijemo dozvoliti da jednoumlje vlada
među nama, ali moramo znati da vitalni nacionalni interes (ekonomija i
privredni razvoj) ne smiju imati opoziciju i da stranke i pojedinci koji
mogu nešto učiniti na ovom polju, moraju sebe staviti na raspolaganje.
Od pobjednika zavisi koliko će biti sposobni da formiraju kvalitetnu
vlast koju će činiti iskusni, radini i pošteni kadrovi, a programi se
mogu jednostavno usaglasiti. Imamo milion strategija, pisanih i
nepisanih projekata, ali odgovornih ljudi na pozicijama veoma malo. Šta
će nam najbolja strategija kad je nema ko provesti?
Velika je odgovornost na Bakiru Izetbegoviću koji mora pokazati
državnički karakter. Njegovu stranku uskoro čeka kongres na kojem se
biraju najznačajnija stranačka tijela, što će svakako imati refleksije i
na cjelokupno stanje u BiH. Međutim, Bakir Izetbegović mora biti prvi
koji će poslušati rahmetli Aliju Izetbegovića i njegovu oporuku datu u
Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića prije smrti i doslovno ju
provesti, a to je da ekonomiju podigne na viši nivo, da oporezuje velika
primanja i da brine o ugroženima. Bakir Izetbegović mora u svom
kabinetu, osim vrhunskog administrativnog osoblja, imati državnike i
ljude s iskustvom: Ejupa Ganića, Hasana Muratovića, Muhameda Filipovića,
Kasima Trnku, Ferida Muhića, Atifa Dudakovića, i druge. Pogotovo mislim
da Bakir Izetbegović u svom bližem okruženju treba imati dr. Mustafu
Cerića i da, bez obzira na skorašnji predizborni rivalitet, mora naći
mjesto za tog Bošnjaka s izuzetno visokim intelektualnim i iskustvenim
potencijalom. A i dr. Cerić mora biti svjestan da može služiti državi i
da ne bude u njenom vrhu. Možda je mnogima smiješna ova, slobodno mogu
reći, inicijativa, ali ja mislim da je nemoguće državu izvesti na bolji
put bez udruživanja snaga, bez obzira na političku pripadnost i umne
ljude sa iskustvom uključiti u rješavanje problema. Vrlo je značajno da
se bošnjačka energija u narednom periodu ne prosipa na međusobna
optuživanja i prazno politikanstvo od kojeg niko neće imati koristi.
Zato, svi mi moramo doprinijeti da Bosna i Hercegovina krene naprijed
oslanjajući se na Boga dragog i vlastite kapacitete u interesu
istinskog i stvarnog napretka države Bosne i Hercegovine. Tad neće biti
pobjednika i gubitnika, nacionalista i onih drugih. Ja u takvu Bosnu i
Hercegovinu vjerujem i vjerujem da kod Bošnjaka ima dovoljno mudrosti i
pameti da ovu državu, koja je odbranjena krvlju naših najboljih sinova,
izgradimo za nas, za našu djecu i pokoljenja koja dolaze poslije.
Objavljeno 12.12.2014. u sedmičnom listu "Novo vrijeme"
Primjedbe
Objavi komentar